Imate li vremena za pročitati knjigu?

Kroz cijeli moj život su se provlačile knjige..kao klinac sam obožavao bajke..one su mi bile totalna špica..iako ih se danas slabo sječam,znam da su mi onda bile jako bitan čimbenik u mom životu..bajke su me vodile u svijet u kojem ništa nije bilo nemoguće..u kojem možeš ostvariti sve svoje želje i snove..u svijet u kojem uglavnom pobjeđuje pravda..

Danas,kada više ne čitam takve bajke,ljudi mi često znaju reći da živim u nekom svom svijetu..ne znam ima li to veze sa djetinjstvom,no uvijek sam tvrdio da ništa nije nemoguće..da si svaka odrasla osoba ustvari sama nameče neke norme koje ne moraju funkcionirati kao ispravne..često mi se kontrira kako ipak živimo u svijetu u kojem postoje neka pravila i kako ih se treba pridržavati..

Mnogo vremena odvajam za sebe i svoja razmišljanja..shvatio sam da ipak to u mom slučaju nije tako,da me ne interesira šta će "selo" reći..jednostavno živim svoj život u kojem sve može biti onako kako ja to želim..naravno,za neke stvari treba proći i određeno vrijeme,ali ne želim dozvoliti da zbog nekih "današnjih normi" ubijem ono dijete u sebi..i tako sam si ja dozvolio da živim život punim plučima..

Kakve veze sve ovo ima sa knjigama i bajkama?

Imao sam prijateljicu koja je također kao i ja voljela knjige..i pročitala ih je popriličan broj..njena tematika su bili krimići,horori,ljubavne,knjige tipa Sheldon,Koontz,Sherlock Holmes,King..kako sam i ja to čitao kao klinac imali smo o čemu razgovarati..jednom sam joj postavio ovakvu konstataciju:Nije bitno koliko si pročitala nego šta si pročitala..nakon nekoliko trenutaka njenog razmišljanja,dobio sam odgovor:Pa dobro jel ti misliš da sam ja glupa?..

Ne prakticiram se družiti sa glupim ljudima,vidio sam da nije shvatila što sam htio reći..svi mi prolazimo kroz razne faze u životu i slijedimo neke puteve za koje uglavnom smatramo da su ispravni..njen život se zadjih skoro 20 godina svodi na posao u sadwich baru i čitanje knjiga..ona ih je čitala jer je tako ubijala vrijeme..

Nekad davno sam i ja čitao te iste knjige,no nakon određenog vremena sam shvatio da mi takva tematika baš i ne pomaže nešto pretjerano u životu..u njima nema ništa intelektualnog i motivirajućeg..meni su puno interesantnije one životne teme koje ti pomažu da na osnovu tuđih iskustava ne ponavljaš i ti te greške..

Danas ja volim čitati bajke za odrasle..niste čuli za njih?..to su vam po mojoj klasifikaciji knjige koje odrasli baš i ne vole čitati..to su knjige koje ih tjeraju na razmišljanje..kako se velikoj večini ne da razmišljati(uglavnom nemaju vremena),onda ih i ne vole..

Za 14. rođendan sam dobio od sestrične knjigu "Mi djeca s kolodvora ZOO"..to je knjiga koju bih pod obavezno svrstao u osnovnoškolsku lektiru..knjiga,koja bi se morala obrađivati bar 5 sati hrvatskog jezika..svaka čast Cesariću,Maruliću i ostalima,no halo..koje dijete još zanima knjiga na nekom nerazumljivom jeziku,život Dubrovnika prije 200 godina..pisanje citata i te fore..opća kultura i povijest se mogu obrađivati u gimnazijama,a ne u osnovnoj školi..djetetu se treba prilagoditi školstvo sa trenutnim životom i tada ono neće kod kuće bubati definicije napamet i neće biti nemirno na satu jer će slušati ono što ga interesira..ova knjiga je bajka za odrasle,svatko tko ju pročita sigurno se mora zamisliti nad njom..ona svima apsolutno otvara oči i razbija predrasude i strahove..

Lektire nikad nisam volio čitati jer su mi bile u globalu glupe i nezanimljive..više sam volio knjige s poantom..odrastajuči,prešaltao sam se na razne vrste psihologija-psihologija ljudi,komunikacija s istima,psihologija prodaje,te motivirajuče knjige..

Kako vrijeme pokazuje danas sve više je ljudi prisiljeno čitati takva štiva..desilo im se da ona njihova bajka tipa završi srednu školu(fakultet),nađi posao i dočekaj na tom radnom mjestu (eventualno napredovanje u toj istoj firmi) mirovinu,više ne pije vodu..i sada su ti isti ljudi prisiljeni tražiti neku promjenu a u stvari na promjenu nisu spremni..nisu spremni iz razloga što im ona donosi totalno novu koncepciju života..što sve ono za što su se školovali danas više ništa ne znači..i jednostavno se boje..jer nisu pametni šta i kako dalje..djecu i dalje treba hraniti,treba i dalje plačati režije a njihovi poslovi im ne donose zadovoljavajuću količinu novaca..no največi im je problem upravo to što ih današnje društvo tjera da se promjene ili neće preživjeti..nestao je onaj socijalizam za kojeg su se toliko grčevito držali..

U 21. sam prvi puta posjetio USA..život koji sam tamo vidio je totalno drugačiji od onog u kojem sam odrastao..nikada tamo nisam htio ostati živjeti jer mi ne odgovara takva vrsta multikulturalnosti..no uvijek ću im biti zahvalan na jednoj stvari..saznao sam na svojoj koži zašto Ameriku zovu zemljom snova,zemljom iz bajki..zato što ti ona omogučuje da stvarno ostvariš svoje snove samo ako to želiš..to je zemlja bez predrasuda,tamo sa 12 godina možeš kupovati i prodavati dionice,zbog posla se odseliš s jedne strane obale na drugu..imaš mogučnost izbora..ne samo da imaš mogučnost izbora nego tamo ljudi iskorištavaju pružene im mogučnosti..izbore se za njih..

Već u ranoj mladosti sam se naučio da budem plačen onoliko koliko sam zaslužio svojim radom..moja mjesečna plača je bila punih 50$..sve ostalo sam morao zaslužiti..dosta novaca sam uložio u svoju životnu obuku..da bi nekom mogao preporučiti vino,morao sam kupiti tu bocu da ju prvo probam pa tek onda da pričam o njoj..no tih 20,50 ili 500 uloženih dolara mi se vratilo tako da sam prodao svaki dan 5-20 boca vina..naravno imao sam postotak od prodaje..

Tada sam počeo čitati knjige,bajke za odrasle,jer su mi one otvorile oči..kako nisam htio tamo ostati,izabrao sam drugi put (put kojim se rjeđe ide),vratio sam se i plačao ne fakultet nego životnu školu..kupovao sam knjige,išao na razne seminare,kupovao stručnu literaturu..i sve to radim i dan danas..mnogi mi kažu da čitam američko smeće,knjige za glupane jer samo oni trebaju motivacijske knjige..no nažalost,takva literatura se počela čitati sve više i više kod i nas..za razliku od njih naše ljude je sila natjerala da počnu čitati i ponovu da počnu ulagati u svoje znanje..tamo su druge pobude..tamo ih čitaju zato što žele znati kako je netko nešto postigao..

To moje čitanje i istraživanje mogučnosti me dovelo do toga da sam danas,sa 34 godine ponovo u školskim klupama (moderniziranim-internet,webinari i sve što uz to ide)..polaznik sam prve privatne škole (ako se to upće može tako nazvati) na području ex YU od koje neću dobiti nikakvu diplomu ni certifikat..to je škola koja će vjerovatno trajati cijeli moj život (stalno se mora nadograđivati)..njeno ime uopće nije važno..ono što je bitno je da znanje koje sam dobio se nadograđuje na moje staro znanje..to sve zajedno me dovelo do toga da između vas 70 koji ste sada u mom timu,ja vidim sigurno minimalno 7 ljudi koji ćete to moje znanje izvrsno prenjeti na svoje suradnike..i samo iz tog razloga sam izuzetno ponosan na moju odluku da čitam bajke..

Nikada nisam radio razliku između članova svog tima..vi ste ti koji radite razliku između vas međusobno..dio vas je odlučio da iskoristite pruženu priliku na najbolji mogući način..nekoma treba vrijeme prilagodbe i oni će također iskoristiti priliku na svoj način..neki neće nikada..

U ovom trenutku znam da će Zoran biti fenomenalan team leader..znam da sam Dorijani okrenio život bar za za 30%..znam da Matej više nikada neće biti Matej kojeg sam upoznao..znam da će Danijela biti prvi ženski leader mog teama..mnoge osobe još nisam stigao upoznati,s nekima ni rijč nisam progovorio..no mislim da Ivica je jedan od..mislim da Ivona,Ivana i Sanja će se tek pokazati u pravom svjetlu..Elizabetta-kada sam vidio tko joj je prijatelj na fejsu znao sam da je i ona igrač..Kruno,Dario,Ivona,Hilda,Dominik-posebno će vas iznenaditi..obitelj Rabak-već zarađuje..Spomenka i Doris su izvrsne..

Svi ste vi ovdje samo i isključivo zato jer ste vi to odlučili..na meni je samo da vam pomognem ako je to u mojoj mogučnosti i ako vi to želite..vidim da vas je više od 7..i stvarno sam ponosan na sve vas..

Nemojte zamjeriti što nisam nabrojao sve članove svog tima..mislim da nema ni potrebe..neke od njih ćete sigurno s vremenom upoznati..neki će nažalost ispasti..

Možda se sad pitate gdje je ovaj sad otišao od početnih knjiga i bajki..

Moja bajka je krenula s 1. članom tima..sad je tu gdje je..ja ne planiram stati,a vi?Jednog dana će sigurno biti napisana i neka knjiga..neka životna bajka..možda će biti upravo vaša..

:))))ovaj post sam krenuo pisati samo iz razloga što sam htio najaviti da ću kad imam vremena ostavljati ovdje neke dijelove nekih knjiga koje su meni jako bitne..no,malo sam se raspisao..malo me ova bajka odvela u nepoznato..al meni se sviđa to nepoznato:))))

Sad sam pronašao nešto u svom rokovniku i čini mi se vrlo prikladno a kaže ovako:

"Oni koji su orjentirani na dobivanje obično ne dobivaju sreću;sreću dobivaju oni koji daju..jednostavno drugome dajete dio sebe-čin koji je posljedica pažnje,zamisao koja pomaže,riječ zahvalnosti,pomoć u poteškočama,osječaj razumjevanja,prijedlog u pravi čas..uzimate nešto iz svog uma,uljepšano dobrotom iz vašeg srca i to postavljate u sugovornikov um i srce"

Charles H. Burr