Hafid je jahao pognute glave,tako da više nije opažao zvijezdu koja mu je osvjetljavala put..zašto je napravio takvu glupost..zašto im nije pokušao prodati halju..što će reći Patrosu..uzalud je pokušavao smisliti neku priču kojom bi zavarao Patrosa..
Put je bio osvjetljen kao usred bijelog dana..susret kojeg se plašio postao je neizbježan jer je ugledao Patrosa ispred njegova šatora,pogleda uprta u nebo..
Patros mu je prišao,upitavši ga s prizvukom strahopoštovanja u glasu
-dolaziš li ravno iz Betlehema
-da,gospodaru
-zar se nisi uznemirio što te zvijezda prati cijelim putem
-nisam opazio,gospodaru
-nisi opazio?nisam se mogao pomaknuti s mjesta otkako je zvijezda zasjala prije 2 sata..nikada još nisam vidio ni jednu takve boje i takva sjaja..pojavio si se u trenutku kada je stigla točno iznad nas i za Boga miloga više se ne miče
Patros je slušao sklopljenih očiju Hafidovu priču o beskonačnim odbijanjima,tjeranjima i pogrdnim riječima u Betlehemu..
-koja ti je zadnja misao ušla u glavu dajuči ti novu snagu
-mislio sam samo na Kalehovu kćerku..ipak sam ju iznevjerio..
-nisi uspio?ne razumijem..halju nisi donio
Hafid je ispričao događaje u špilji..Patros nije ni primjetio da je mladić završio s pričom bolno jecajuči..
-sine moj,ovo putovanje ti nije donijelo neku korist
-nije gospodaru
-ali meni jest..sad bih te nešto zamolio..
-slušam gospodaru
jesi li se voljan za sada vratiti poslu čuvara deva
-što god tražio od mene,rado ću učiniti..i žao mi je što sam te razočarao
kada je Hafid izašao iz šatora,blistava ga je zvijezda odozgo časovito zaslijepila
Patros je upro prst u njega i rekao
-mirno spavaj jer me nisi razočarao
blistava je zvijezda ostala cijelu noć na mjestu
Nema komentara:
Objavi komentar