7. dio

Hafid je sa svojom životinjom ušao u Damask..ulični prodavači nasrtali su na njega sa svih strana..sa svakim korakom njegova ga je mula sučeljavala s još jednim kramarom koji je ispruženih ruku cvilio đaleči sama sebe..smješataj je bez poteškoča našao u svratištu zvanom Moša..dobio je čistu sobu i platio mjesec dana unaprijed,čime je pridobio sklonost vlasnika Antoninea..

stavio je škrinjicu u podnožje ležaja..dugo je promatrao kožne svitke..ponovo su ga obuzeli strah i dvojba potiskujuči maloprijašnje samopouzdanje..

-kako mogu biti blesav i sanjati da ću ja obični čuvar deva,jednog dana postati najveći trgovac na svijetu kad nemam hrabrosti proći između štandova uličnih piljara..danas su moje oči svjedočile stotinama prodavača,odreda bolje osposobljenih za zvanje nego ja..kako je bilo glupo i uobraženo pomisliti da ću ih nadmašiti..Patrose,moj Patrose,bojim se da ću te opet razočarati..

bacio se na ležaj i umoran od putovanja,jecajuči zaspao..

prije negoli je otvorio oči,čuo je cvrkut..s nevjericom je zurio u vrapca koji se smjestio na otvoren poklopac škrinje sa svitcima..stabla smokava i platana bila su okičena tisućama vrabaca koji su cvrkutanjem pozdravljali novi dan..

Hafid je ispružene ruke polako okrenuo prema ptičici..ptica mu je skočila na dlan

-tisuću tvojih je vani i plaši se,a ti si imao hrabrosti ući kroz prozor

razmrvio je hranu i stavio ju ispred svog malog prijatelja..

sjetio se Patrosovih riječi

-neuspjeh te nikada neće obeshrabriti ako je tvoja odluka da uspiješ dovoljno jaka..

vratio se škrinjici i posegnuo unutra..jedan je kožni svitak bio pohabaniji od ostalih..iizvukao ga je i oprezno razmotao..strah koji ga je opsjedao,nestao je..pogledao je prema ptičici..i ona je nestala..ostale su samo mrvice kruha i sira kao poodsjetnik na male hrabre ptice..Hafid spusti pogled na svitak..u naslovu je pisalo Svitak broj 1..počeo je čitati